petak, 26.03.2010.

Who is he?

U svibnju 1995 rodio se Marin. Da, ja sam taj mistery M. Dakle, zovem se Marin. Prezime nikad nije važno na javnim net mjestima poput ovog iako je prezime uočljivo na loggo-u bloga. Umm, isti sam kao svaki moj vršnjak. Po karakteru sam valjda umjetnik, nekad
dosadan, često glupav, naivan, spreman učiniti sve sebi za dobro [naravno i prijateljima]. Vrijeme trošim na zarazni facebook i ostale net zajednice. Dakako, vrijeme nažalost trošim i na školu.
Ocjene su takve kakve jesu, meni su dobre i dovoljne za srednju školu koju želim... Kao što sam rekao, umjetnik sam. Volim crtati, šarati grafite, pisati na svoj način. Sve je počelo kad sam bio mali. Prvo što sam u ruke uzeo bio je, ni manje ni više nego flomaster. Potom sam išarao svaki zid u sobi [da, i sebe]. Roditeljima se to nikad nije sviđalo i od tad nikako nisam smio gledati pokemone ni teletabise. Pokušao sam ubiti dosadu bez TV-a pa sam počeo šarati po papirima. Bili to tatini računi ili mamine zdravstvene knjižice. Olovka je bilo moje oružje. Također bi od papira ili željeza kreirao svakakve igračkice ili nešto moje što ni sam nisam razumio. I tako su roditelji shvatili da sam mali umjetnik. Kad sam krenuo u školu, naj predmet bio mi je likovni. Čekao sam ga kao Novu godinu. Što se tiče matematike i tih logičkih predmeta, nikad mi nisu bili jača strana pa nisu ni danas. Uz nešto dobro uvijek ide nešto loše.

I tako prolazili dani dok nisam naišao na stvarčicu koja se zove foto aparat. Ta slatka mala stvar za koju nikad nisam znao kako funkcionira. Ispucavao sam filmove samo tako. Sve dok nije došao digitalni foto aparat. Naravno, morao sam ga imati. Tada je to bilo
jako skupo, a sad ga možeš uzeti za dosta manju cijenu. Početne fotke bile su poprilično čudne i nisu imale nikakvog smisla. Nažalost, što sam išao u sve viši i viši razred, polako sam se ostavio
foto aparata i onih stvari koje sam volio. Škola je postajala sve ozbiljnija. No, kad smo već kod foto-aparata, 2008. godine moj brat je ugledao fotič kojeg je morao kupiti. Nekim čudom ga je kupio. Također, on se bavi amaterski fotografijom pa sam tako počeo i ja iako mi je fotografija trenutno na zadnjem mjestu jer tek sad shvaćam da postoje i važnije stvari od običnog hobija. Fotkam kad uhvatim vremena. Nažalost, to nije baš često ali što je-tu je. Na zadnjoj sam godini Osnovne škole pa marim za ocjenama za upis. No kao što rekoh, fotkam čim uhvatim barem 2h slobodnog vremena.

Što se tiče ovog bloga, na njega ću stavljati svoje fotke kojih ima na stotine iako su samo par njih nešto dobro i pohvalno te su odabrane za ovaj blog. Fotografije JOŠ niste u mogućnosti vidjet na blogu jer ih trebam dobro obradit, zaštitit, uploadat i tek onda posložit na blog. Na svaku sliku stavljam zaštitu sa svojim imenom tako da ne mislite da je to dio fotografije. Sve mi je ovo super i zabavno iako neznam koliko će blog biti uspješan, ali pokušat ću ga učiniti pravim blogom - ne onim koji ode u zaborav nakon 5 dana kao do sad svaki moj. Što se tiče komentara, nepoželjne komentare ne želim na blogu, stoga, ako vam se ne sviđa, gore u desnom kutu je crveni X [Klikni to]. Ako želite u linkove ostavite komentar na blogu te napišite razlog zašto. Što se tiče mojih osobnih podataka, dodajte me na Facebook, MySpace ili me kontaktirajte mailom na marinkatic@hotmail.com. Mislim da je to to :D

- 22:27 - Komentari [5] - Print - #